Što čitate?

Film, Glazba, Književnost i sve ostale umjetnosti također imaju svoj kutak.

Moderator/ica: ZvrX

PostPostao/la rajska ptica » uto, 10.06.2008, 13:11

Coelho ili ja? :D
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la rajska ptica » čet, 03.07.2008, 22:16

Ima li tko preporuku za neko dobro,ljetno stivo :?:
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la Dugmetar » pet, 04.07.2008, 09:21

Misliš nekakav ljubavni roman?
And all the pictures on the wall
Serve only to remind you of it all
The wasted days we could have lived
Now we're left with nothing left to give
Avatar
Dugmetar
Cleric
 
Postovi: 2012
Pridružen/a: sri, 14.05.2003, 18:12
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la rajska ptica » pet, 04.07.2008, 11:24

NEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

Mislis na one knjige,kada procitas prvu recenicu znas sto ce biti na kraju....davno sam ti ja prerasla te slikovnice...nije to moja literatura iako sam "ptic"....moze nesto kompliciranije? :wink:
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la Dugmetar » pon, 07.07.2008, 12:04

Probaj Alan Forda. Ne može biti lakše.
And all the pictures on the wall
Serve only to remind you of it all
The wasted days we could have lived
Now we're left with nothing left to give
Avatar
Dugmetar
Cleric
 
Postovi: 2012
Pridružen/a: sri, 14.05.2003, 18:12
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la rajska ptica » pon, 07.07.2008, 12:11

Uvijet nije "lagano" nego "dobro"....nikada u zivotu nisam procitala ni jedan crtani roman,mozda vrijedi pokusati :wink:
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la tunguzija » pon, 07.07.2008, 12:15

BIBLIJA !
Avatar
tunguzija
krv svoju za plavu boju
 
Postovi: 744
Pridružen/a: sri, 18.05.2005, 15:04

PostPostao/la rajska ptica » pon, 07.07.2008, 12:24

Tunguzija nemoj sad pretjerivati(procitano)...nista od vas...nema ozbiljnih prijedloga...

Zatvaram temu :P
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la rajska ptica » pon, 07.07.2008, 13:29

BIBLIJA !


Mislis kao vaspitno-popravna mjera? 8)

http://nl.youtube.com/watch?v=C-qoLJBFVZU :wink:
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la Dugmetar » pon, 07.07.2008, 14:03

Pa alan ford ti je skroz ok, vjeruj mi. Odrastao sam na njemu.
And all the pictures on the wall
Serve only to remind you of it all
The wasted days we could have lived
Now we're left with nothing left to give
Avatar
Dugmetar
Cleric
 
Postovi: 2012
Pridružen/a: sri, 14.05.2003, 18:12
Lokacija: Zagreb

PostPostao/la Zlatni » pon, 07.07.2008, 15:21

rajska ptica je napisao/la:Ima li tko preporuku za neko dobro,ljetno stivo :?:

Probaj Vroči Kaj... :wink:
Zlatni
CDForum
 
Postovi: 119
Pridružen/a: pet, 01.02.2008, 23:49
Lokacija: Zarozje

PostPostao/la rajska ptica » čet, 10.07.2008, 14:22

Probaj Vroči Kaj...

Bojkotiram zbog radi vinjete :D
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la tunguzija » čet, 21.08.2008, 12:47

Lektira na godisnjem je bila
"Fantom Slobode" ,
pisac Hrvoje Horvat, knjiga posvecena grupi Azra i Branimiru Stulicu.
Azru sam slusao i sad je ponekad slusam no ni sanjati nisam mogao koliko je taj Stulic bio posebna osoba u svijetu Yu-Rocka. Buntovnik s razlogom kojeg je samo on znao. Nije losa knjiga koga zanima sto se dogadjalo sedamdesetih i osamdesetih na zagrebackoj Rock sceni.
Avatar
tunguzija
krv svoju za plavu boju
 
Postovi: 744
Pridružen/a: sri, 18.05.2005, 15:04

PostPostao/la tunguzija » sri, 15.10.2008, 10:23

Iako se očekivalo da će početak 60, jubilarnog, sajma knjiga u Frankfurtu obilježiti nobelovac Orhan Pamuk, jer je Turska zemlja gost a Pamuk glavni govornik na svečanom otvaranju sajma, primat mu je preoteo Brazilac Paulo Coelho.

Megapopularni pisac koji je, tako kažu, prodao 100 milijuna primjeraka knjiga bio je zvijezda uvodne konferencije za novinare, na kojoj je obilato ishvalio internet te rekao da ima više nego uspješan blog. Coelho je čak našao i dobre strane piratskih izdanja, jer je zahvaljujući piratskom ruskom izdanju “Alkemičara” do sada u Rusiji prodao deset milijuna knjiga!?

Novinari su sva pitanja upućivali Coelhu te ignorirali direktora sajma Jürgena Boosa i prvog čovjeka Udruge njemačkih izdavača Gottfrieda Hoonefeldera.

Naravno, prvi ljudi sajma i njemačkog izdavaštva hvalili su izdavački i tržišno uspješnu 2007, ne spominjući odveć svježu globalnu ekonomsku krizu. “Ne pitajte me o ekonomskoj krizi.

Ne moraju pisci odgovarati baš na sva pitanja”, bio je neobavezan i Coelho koji i u Njemačkoj trenutno predstavlja roman “Brida”. Pohvalio je turske pisce, koji su u središtu zanimanja ove frankfurtske jeseni, ali nijednog nije spomenuo imenom.

Frankfurtski sajam ove godine ima nešto manji broj zemalja izlagatelja, a manje izlagača ima i iz Njemačke. No, broj izložaka je ipak veći nego lani, a one dobre stare klasične knjige još uvijek su brojnije od digitaliziranih proizvoda.

Zbivanja na hrvatskom štandu danas otvara dugogodišnji novinar i publicist Gojko Borić koji uz svog nakladnika Josipa Pavičića predstavlja knjigu “Hrvat izvan domovine”. No, veliki uspjeh doživjela je srpska literatura jer je uspjela svog pisca Dragana Velikića s romanom “Ruski prozor” plasirati na čuvenu Plavu sofu rezerviranu samo za najzvučnije pisce kao što su Orhan Pamuk ili pak Günter Grass.
Avatar
tunguzija
krv svoju za plavu boju
 
Postovi: 744
Pridružen/a: sri, 18.05.2005, 15:04

PostPostao/la rajska ptica » ned, 19.10.2008, 21:35

Zasto je najteze uvjeriti pticu da je slobodna i da to moze sebi dokazati, samo ako malo vjezba?Treba uciti da se spozna istinski galeb, ono dobro u svakom galebu, i pomoci im da i sami to vide u sebi,,,,Coelhu je to uspijelo,,,ide korak ispred "obicnog" i dostize milijunske tiraze...

...si citao Bridu?
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

PostPostao/la rajska ptica » pet, 07.11.2008, 11:59

Khalil Gibran

Libanonski pjesnik i slikar Halil Dzubran (Kahlil Gibran) rodio se 6. decembra 1883. u Bšareji, stotinjak kilometara od Bejruta, u sjevernome Libanonu, kraju cedrova, koji se u Starome zavjetu spominje oko 103 puta. Mati mu je bila kći maronitskoga svećenika, pripadnika monofizitske kršćanske crkve, u kojoj se sirijski, ili aramejski - jezik kojim je govorio Krist- upotrebljava u bogoslužju. Pošto je 1869., četrnaest godina prije Gibranova rođenja, bio otvoren, s izvođenjem Verdijeve Aide , Sueski kanal, stotine tisuća ljudi - koji su prije toga trgovali devama i konjima, držali svratišta za putnike, vodili mnogobrojne karavane - ostalo je bez posla. To je izazvalo nezapamćen egzodus arapskoga stanovništva u Australiju, Afriku, Južnu Ameriku, SAD... Taj veliki val odnio je i Gibranovi obitelj u Boston, u SAD, kad mu je bilo samo 12 godina. Nakon dvogodišnjega školovanja u tome gradu, vraća se u Bejrut, gdje se upisuje na medicinu i usavršava u arapskome jeziku.
Iz Bejruta, preko Grčke, Italije i Španjolske, odlazi u Pariz (1901.- 1903.), gdje izlaže crteže, o kojima sam Auguste Rodin veli da se mogu usporediti s likovnim djelima drugoga velikog pjesnika i slikara, Williama Blakea.
Gibran je sam ilustrirao, kao i Blake, svoje mnogobrojne knjige, crtajući, nadahnut Leonardom i Michelangelom, ljudska tijela u položajima kad najsnažnije izražavaju dušu koja teži jedinstvu sa sobom i sa svijetom.
U životu su mu žene imale dominantan utjecaj, o kojem veli: "Sve što zovem svojim ja dugujem ženama, još od djetinje dobi. Žene su otvorile prozore mojih očiju i vrata mojega duha. Da nije bilo žene-matere, žene-sestre, žene-prijateljice, ostao bih spavajući među onima koji vedrinu svijeta mute svojim hrkanjem."
Nekoliko žena, s kojima se najprisnije družio, ostavilo je potresna sjećanja na njega, kao Barbara Young, a dnevnički zapisi Mary Haskell i njezina pisma pjesniku, kao i njegova njoj, provijavaju i danas onom vrstom ljubavne čežnje koja se ne može utažiti nikakvim dodirom, čežnje koja smisao otkriva u samome svojem postojanju. Mnoge su žene prošle kroz Gibranov život, ali su dvije ostavile u njemu trajan trag.
Kahlil Gibran pisao je i na arapskom i na engleskome, te se u njegovim spisima proniču zapadnjačka i istočnjačka civilizacija, sve do stilskih i misaonih tananosti. Najveći dio arapskoga pjesništva napisao je još u ranoj mladosti. Ali, za razliku od značajnih arapskih pjesnika i mistika prošlosti - koji su smatrali zadatkom dubokoga pjesničkog života da se služe kompleksnim pjesničkim jezikom, s izrazima kojih se značenje može utvrditi tek kad se prouče debeli rječnici i rijetke enciklopedije - Gibran je u svoje pjesništvo unio, premda stiliziran, svakidašnji govor naroda. Djelomično se i time može rastumačiti njegova neobična popularnost diljem arapskoga svijeta, i među najpriprostijim ljudima.

Napisao je mnoga djela, među kojima su najvrednija Luđak, Pijesak i pjena, Isus, sin čovječji, Zemaljski bogovi, Prorokov vrt, Nimfe iz doline, Pobunjeni duhovi, Suza i osmijeh, Slomljena krila, Gospodarev glas, Autoportret, Duhovne izreke itd.

Kahlil Gibran često je bio nazivan mističkim pjesnikom. U tome ima istine. No, kako se u izrazima mistik , mističan , danas čuje pogrdan prizvuk, smatram da bi, u ovom slučaju, valjalo presresti tu vrstu odbojnosti. Počnimo od tvrdnje da je on težio integraciji svih svojih duhovnih aspekata. Njegova je teza da je čovjeku moguće ostvariti jedinstvo sa sobom i svijetom. Njegova je vizija, u tom smislu, mistička.



"Počeh razmišljati kakva bih voljela biti u tom trenutku. Voljela bih biti vesela, radoznala, sretna. Proživljavati intenzivno svaki trenutak, žudno pijući vodu života. Vjerovati ponovo u snove. Biti kadra da se borim za ono što želim.
Voljeto čovjek koji me voli.
Da, to je bila žena kakva bih ja voljela biti - i koja je iznenada zaživjela i ušla u moje tijelo.
Osjetih kako mi dušu preplavljuje svjetlost jednog Boga - ili Božice - u kojeg više nisam vjerovala. I osjetih kako, u tom času, Drugo Ja napušta moje tijelo i sjeda u ugao male sobe.
Mogla sam izvana promatrati ženu koja sam do tada bila: slabu, ali punu želje da ostavi dojam jake osobe. Osobu koja se boji svega, ali sama sebe uvjerava kako to nije strah - već rarboritost onoga tko je spoznao realnost. Što zazidava prozore kroz koje može prodrijeti sunčeva vedrina - kako njen stari namještaj ne bi izblijedio.
Vidjeh moje Drugo Ja kako sjedi u kutu sobe - krhko, umorno razočarano. Obuzdavajući i podjarmljujući ono što bi uvijek trebalo biti na slobodi.: svoje osjećaje. Pokušavajući prosuditi buduću ljubav prema iskustvu proživljenje patnje.
Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet ćemo od gladi, gledajući bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ići za ljubavlju ma gdje ona bila, čak i kad to znači sate, dane, tjedne razočarenja i tuge.
Jer u času kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreće u susret nama.
I spasi nas.
Kad je Drugo Ja izišlo iz mene, moje je srce ponovo počelo razgovarati sa mnom. Reklo mi je da pukotina na zidu brane propušta vodeni tijek, da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno jer ga ja ponovo slušam.
Moje srce je govorilo da sam zaljubljena.
I ja sam zaspala zadovoljna, s osmjehom na usnama."




Živite dan po dan i obavljajte posao po posao. A zatim produžite
prema onome što dolazi poslije. To ima smisla. Ne pokušavajte
živjeti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti sve u isti čas. Uspješan
je čovjek koji se naučio živjeti samo u sadašnjosti, ali se uvijek
kreće prema onome što dolazi poslije.




U dubini moje duse je pjesma koja nece u rijec da se odjene.
To je pjesma sto kao kamenje u mome srcu prebiva
i odbija da se mastilom toci na hartiju,
ona mi osjecanja obuhvata poput tananog omotaca
i nece da se jezikom skrnavi.
Kako da je izdahnem kada se plasim da je zrak ne zaprlja?
Kome da je ispjevam kada je navikla da zivi u mojoj dusi kao u svome domu
te se plasim da se slusanjem ne povrijedi?
Ako mi u oci pogledate, vidjet cete sjenku njene sjenke,
i ako mi vrhove prstiju dotaknete, osjetit cete njeno treperenje.
Svojim djelima je iskazujem kao sto jezero odrazava sjaj zvijezde,
moje suze je otkrivaju kao kapi rose, rasute na vrelini sunca,
otkrivaju tajne ruzinog cvijeta.
U meni je pjesma koju tisina objavljuje, a buka sputava;
koju snovi izgovaraju, a java progoni.
To je pjesma ljubavi, ljudi, i nema Izaka koji ce je ispjevati,
niti Davida koji ce odsvirati.
To je pjesma mirisnija od jasminovog cvijeta,
i nema sjeciva koje je moze raniti.
Bolje je cuvana od djevojackih tajni,
i nema strune koja je moze prisvojiti.
Ko moze sjediniti huku mora i pjesmu slavuja,
ko moze spojiti oluje sa djecjim uzdasima?
Koje ljudsko bice
moze bozansku pjesmu ispjevati?





Isao sam dolinom dok je zora, rudeci, odavala tajnu vjecnosti,
A ondje je potok, tekuci, pjevao, zvao i govorio:
Zivot nije samo veselje;
Zivot je ceznja i odlucnost.
Mudrost nije u rijecima;
Mudrost je smisao u rijecima.
Velicina nije u visokom polozaju;
Velicina je u onih koji odbijaju polozaj.

Covjek nije plemenit po podrijetlu;
Koliko li je plemenitih poteklo od ubojica!

Niti je pokvaren svaki onaj koji je okovan;
Katkad je lanac dragocjeniji od ogrlice!

Raj nije u skrusenosti;
Raj je u cistu srcu.

Pakao nije u muci;
Pakao je u praznu srcu.

Bogatstva nisu samo u novcu;
Kolike li su skitnice bile bogatije od svih ljudi!

Niti su svi siromasi vrijedni prezira;
Bogatstvi je svijeta u glavi kruha i u ogrtacu.

Ljepota nije u licu;
Ljepota je svjetlost u srcu.

Savrsenstvo nije u onih koji su cista srca;
Vrline moze biti i u grijehu.

To rece potok drvetu na svojoj obali;
Mozda je u onome sto je pjevao potok
Bilo nesto od tajna mora.




Srce se moje umorilo, reklo mi zbogom i otišlo do Staništa sreće. I kada je stiglo do toga svetišta , zastalo je u čudu jer nije vidjelo ono što je zamišljalo da će vidjeti.
Nije vidjelo moć bogatstva, niti vlasti. Nije vidjelo ništa sem čeda Ljepote, njegove saputnice, kći Ljubavi, i djeteta njihovog. Mudrost.
Zatim je moje srce reklo kćeri Ljubavi:,,Gdje je zadovoljstvo o, Ljubavi? Čuh da sa tobom obitava.” A ona je odgovorila:,,Zadovoljstvo nije ovdje, u gradu drži propovjed, tamo gdje su pokvarenost i pohlepa, a na ovom mjestu nama zadovoljstvo ne treba. Sreća ne želi zadovoljstvo, jer sreća nije ništa drugo do žudnja za sjedinjenjem, a zadovoljstvo je razonoda koju pobedjuje zaborav. Besmrtna duša nije zadovoljena jer ona uvjek žudi za savršenstvom, a savršenstvo je Vječnost.”
Srce moje je razgovaralo i sa čedom Ljepote, reklo je:,,Pokaži mi tajnu žene, o, Ljepoto, i prosvjetli me, jer ti sve znaš.”A ono je odgovorilo:,,Ona je ti i ono što si ti bio, bila je i ona. Ona je ja, i gdje god ima mene tu je i ona. Ona je poput religije, kada je ne oskrnave neznalci, poput puna mjeseca kada ga ne zaklone oblaci, čista poput povjetarca.”
Zatim je moje srce prišlo Mudrosti, kćeri Ljubavi i Ljepote, i reklo:,, Daj mi mudrosti, da bih je odnio ljudima.”
Ona je odgovorila:,,Reci im da sreća počiva u najsvetlijim predjelima duha i da ga nikad ne napušta.”
rajska ptica
ptičica
 
Postovi: 530
Pridružen/a: uto, 08.05.2007, 14:38

Prethodna

Natrag na Kultura

Online

Trenutno korisnika/ca: / i 3 gostiju.

cron