Postao/la Zlatni » pon, 13.10.2008, 10:59
Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
nekada...
prašnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u duši se budi djetinjstvo...
zamisli... miriše lipa.... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
priÄam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
Äežnjiva pisma... Pacifik od tuge i sjecanja...
kažu sudbina...
ta kurva bol ime mora imati... i razlozi...
milion priÄa, al' svaka vodi samo do pustoÅ¡i...
pitam da li znaš...
a znam da ne znaš niti ćeš ikada shvatiti...
a i zašto bi...
oprosti, to gorka teÄnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romantiÄno, nevino Äedo, spram ovih stanja...
neću da spominjem, rat i užase,
politiku, i sliÄna sranja...
neću da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
hoću da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
kasno je, znam... curi noc...
svaka je mala vjeÄnost za mene.
da, znam, moraš poć,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvorištu... pod kestenom stol...
ah, već sam ti priÄao to…………..