Postao/la BIK koji sjedi » pon, 06.06.2005, 07:37
NAJLJPSE DRAMEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
Igrokazi kulturnog umjetnickog društva Garevac
Da se ne zaboravi
Prema zabilješkama iz dnevnika PERIJE PERICA IZ GAREVCA
OBILJEŽJE
Ovaj obicaj je odavno izumro, i prakticki se više ne njeguje! Radi se o tomu kada se neki momak ženi, onda od cure donese neku vrijednu stvar. Obicno su to cilimi, košulje ili ako je cura bila bogatija, dukati. Obicaj su ponajviše njegovali hrvati u Bosni. Tako i u Garevcu, te je kao takav malo prilagoden tadašnjim prilikama života u selu. Ovdje predstavljen igrokaz - drama koji je izvodio KUD Garevac (pred rat KUD «Jakov Andric») .
UVOD:
Kroz selo Garevac tece rijeka Bosna. Vrijedni Garevljani podigoše mnoge vodenice na rijeci, da melju kukuruz, pšenicu za kruh naš svagdašnji. Mnogi Garevljani su radili na vodenicama- mlinovima. Upravo o jednom mlinaru koji imaše sina za ženidbu. Otac se vraca kuce, a sin otišao po cursko obilježje bez oceve privole. Da zlo bude vece od cure koja po ocevom mišljenju nije za njihovu kucu – nije od uglednog i poštenog covjeka, kakvog bi otacv htio.
Biješe ovo u vremena kada mladi nisu baš radili onako kako bi stariji htjeli.
SCENA: Starinska soba. U kutu «šporet» i polica za sude, na zidu «srg» za odijela, par niskih klupa «skemlija» a u na sredini sobe sinija za kojom domacica razvija pitu.
Sudionici prestave:
Anda – domacica
Jozo – domacin
Tadija – sin (koji se ženi)
Marko – «komšija» (susjed)
Žene iz «komšiluka»
Momci i cure koji su došli na igranku
Sviraci i pjevaci.
NAPOMENA: Tekst drame je pisan u jeziku onog doba: «ni hrvatski ni srpski» te kao takav nije adptiran jer bi izgubio umjetnicku vrijednost.
ANÐA: (razvija pitu i prica); Ej, Å¡to li to nema moga Joze iz mlina, jadnik jadni al' je susto, mora da je imao dosta meljaje. Ko' moj Jozo , poÅ¡teno melje pa svi cekaju kad je njegov red u mlinu.
TADIJA: (ulazi u sobu kod matere, u jednoj mu ruci ogledalo, a u drugo pljujeje i gladi kosu): Nane, nane,.. znaš šta ima novo nane (sav užurban i uzbuden).
ANÐA: (malo ljuta i iznenadena); Å talije sad, opet ti njeÅ¡ta treba, sigurno ti treba para za duvan, haa.. A dali si poradio? Jesi li marvu dobro namirio, drva nacjepo?
TADIJA: Jesam ba nane, sve sam poradio. A nije ba nane to, ne trebami para, nego nješta drugo, nemogu ti lako kazat.
ANÐA: (ga pogleda, sad ozbiljnije). DA nisi kakav zijan napravio, nedaj dragi Bože, ili kako drugo zlo.
TADIJA: Nije ba nane ništa bilo, ali ce biti: ja cu veceras donijeti obilježje od cure ( i dalje se gladi i ogleda, zacešljava a žuri mu se.)
ANÐA: (i dalje zbunjena ne može da vjeruje u to, prestade sa radom pa rece:) Å ta jetebi, kako obilježje, kak ženidba, Å¡ta ce ti caca rec kad dode. Ti znaÅ¡ da on ne da se ženit dok vojsku neodslužiÅ¡. A cija je cura? DA nije ona Brnjina sirota? Kuku meni kad Jozo dode, kako cu mu to rec?
TADIJA: Je, ona Brnjina, a šta fali što je sirotinja, ja ba nane nju volim, ona je lijepa.
ANÐA: Džaba je to Å¡to ti nju voliÅ¡, ti znaÅ¡ da on Brnje nemože smislit. Nije ta cura za naÅ¡e kuce, i ja živa to njemu nemogu kazat. Ubit ce me ko vraga ..................
TADIJA: Ja moram otic para obilježja, cura je porucila da dodem, ako ja ne odem para obilježja, ona ce dati drugome. Mene društvo ceka, a caca nek rekne šta oce, ti ba pripremi rakije i meze. (odlazi)
ANÐA (ustaje iza sinije mece pitu u renu, diže siniju.) Ej Bože moj kako cu to živa rec Jozi, naki ljut i umoran svu ce krivicu name svaliti.
JOZO: (ulazi u sobu sav od brašna u mlinu bjel, nosi u vreci alat od mlina. Baca vrecu na pod, sjeda i odukuje) Ej, i taj mi je red mlina više dodio, raskideše me vrece unoseci i iznose ci iz mlina.
ANÐA: Jesi li se ba stari plao umorio?
JOZO: (povlaci lulu) Jašsam vec susto, meljaje ima puno, svjet navalio koda nema više dana pa svi baš danas moraju samlit.
ANÐA: Ej moj Jozo nisi ti džaba poznat kao najbolji mlinar, najpoÅ¡tenije meljeÅ¡ pa svi cekaju kad bude tvoj red. OceÅ¡ li malo noge oprat, da se lakÅ¡e odmoriÅ¡.
JOZO: Donesi der mi taj lavor. (Povlaci lulu)
ANÐA (donosi lavor i vodu, skida mu carape i prica). Njekako vrijeme ružno, bojala sma se za te da te kiÅ¡a ne uvati do kuce, svitlica stalno baca.
JOZO: (pere noge, Anda mu briÅ¡e, a on je pita?) Ðe Tadija, ne vidim ga?. Kud je on ranije odlutao (povlaci lulu.)
ANÐA: Ej kud je, nesmim ti ni kazat. (odnosi lavor vodu) oce vrag da se ženi.
JOZO (zacuden) Štaaa, da se ženi, balavac jedan za njega ženidba? Doce on meni kuci, pokazat cu ja njemu.
ANÐA: OceÅ¡ stari rakije malo da potegneÅ¡, da se razgaliÅ¡. Umoran si a i nasikiran.
JOZO: Daj der mi taj satljik. Dami je sad da mu ja pokažem. (potegne rakije i povlaci lulu.) A jel, jel ti je rekao cija je cura.
ANÐA: ej, cija jebaÅ¡ ona Å¡ti ti je ne voliÅ¡, Brnjina brate. Å ta cu branila sam, smecala ga ali nema asne, oce pa oce.
JOZO: (Hvata ga uja, udara šakom u pod) Štaa, Brnjina, e dok sam ja živ nece ona unic u moju kucu. (uzima rakije i puši) Zar da mi svatko bude prijatelj, e ne mogu to dozovlit pa nikako. Daj mi još te rakije, dami je otrova najbolje bi volio. Rodiš ga i odhraniš a ono opet na svoju ruku.
ANÐA: (donosi u ibricicu joÅ¡ rakije nadosipa u satljik a netko kuca na vratima, dolazi komÅ¡ija Marko, da vidi Å¡ta ima novo u mlinu jer i on sutra ima red u mlinu)
MARKO: Ej gazda imali vas
ANÐA: (se javi) Ajd, ajd, slobodno je,
MARKO: Faljen Isus i Marija. Kako ste mi i što radite?
JOZO i ANÐA (odgovaraju) Uvijek ISUS hvaljen bio, dobro je kako si ti Marko. Sjedi Markane (rece Jozo), daj Ande joÅ¡ jedan cokanj.
ANÐA: (donosi cokanj, sipa rakiju i Marku)
MARKO: Pa Jozo šta ima novoga u mlinu, i ja moram ujutro ici u mlin, kako je kamenje?
JOZO: U mlinu je sve uredu, jasam kamenje sjeka, sjecivice su oštre, mogu još jednom sjec. A meljaje ima, ... joj neceš niti moc pomlit. Svjet navalio ko da nema više dana, a svi htjeli danas samlit. U mlinu je sve uredu, ali me drugo zlo snašlo moj Markane. Dobro je da si došao, da se imam kome izjadat.
MARKO: Kakvo te ba Jozo sad zlo moglo snaci, ajd živio.
JOZO: Ej moj Markane, onaj moj balavac oce da se ženi, Mada barem ženi kaku curu iz dobre kuce nebi meni ni po jada bilo, nebi mi bilo krivo. Nego ona Brnjinu, (opet ga huja hvata) ma ne mogu to nikako kabulit pa et (udara šakom od pod). Zar da mi svatko bude prijatelj.
MARKO: Ej moj Jozo, i mene su te vile morile, tako je i moj donio obilježje cak nije nikog ni pito. A ja ti na njega: "vracaj to natrag, zar se tako radi bez pitanja roditelja". A znaš šta on meni kaže, znaš šta mi kaže, "ako smo ti ja i ona teški mi odošmo od kuce džaba ti sve. A žena ce ti meni, de ba Marko štaš, ako nije od dobri roditelja možda ce ona valjat. I eto nemogu griješit duše dobra je. Moj Jozo uvijek ima gore zlo od goreg. Tako mi žena još kaže: " šta bi da ti dovede samodošlju, ili još ne daj Bože zbabnu. (Vec je Anda kavu pripremila, sjela, a netko se cuje na vratima, ulazi jedan momak.)
MOMAK: Faljen Isus, cica Jozo mi donijeli obilježje, smidemoli unijet u kucu, oceš nam dozvolit.
JOZO: Ciji je taj klipan?
MARKO I ANÐA: To je Svrzin momak.
JOZO: Šta Svrzin, pa znate li da je se Svrzo potlje nas oženio Ande, zar ima vec tolikog klipana.
MARKO: Šta ceš ba Jozo rastu djeca, ko bi reko da cu ja do sada imati i unuce. Ti se jesi pokasno oženio, ali idu godine rastu djeca, a mi starimo, džaba je to.
JOZO: A Bože ti fala, ja sve mislio da je u mene ono još balavander, djete, a nisam ni znao da i ja vec imam momka za ženidbu. Ande, šta cemosad, ocemol pustit da unesu. E da mi je makar vojsku oslužio, manje bi brige imo.
ANÐA: Pa jaÅ¡ta cemo ba Jozo, sramota je sad vracat. Å taceÅ¡, ostaricemo i mi, a treba nam i zamjena, treba njeko i radit.
JOZO: Ma slaba je vajda od ove mladarije, nek se drže opet stari jel' tako Markane.
MARKO: Bome Jozo pomognu nema šta, a i on puno manje oda, a više radi. Tako je u mene.
JOZO: Pa kad je sve tako ispalo, ajd udite pa šta Bog da. Daj mi ženo onu tandžaru, i to jednom mora bit.
MOMAK: Ajd udite obecaje cica Jozo. (ulaze momci, sviraci i pjevaci veselo s muzikom).
TADIJA: (Daje jastuk s obilježjem ocu) Evo tata ja donio.
JOZO: Nosi tam materi podaj. Ande daj nam još te mucenice (rakije) gotovo je sad je puklo (uzima pušku i opali dva puta kroz prozor.Dalje Jozo nazdravlja _Marku i sviracima, dolaze žene iz komšiluka, da vide šta se tud dogada)
ANÐA: (Cici i pokazuje ženama Å¡ta je mlada poslala pa broji) KoÅ¡ulja upletnjaca, cilim, miloÅ¡ca, paklic duvana, pet deka kave, Å¡ecera...
(Dolazi jedna cura na vrata pita Andu)
CURA: Strina Ande, oce li biti u vas kake igre da dodemo.
ANÐA: Oce, oce samo vi dodite.
Pjevaci pjevaju uz muziku a cure dolaze u igru, s njima su i dvije žene s fenjerima. Poslije malo muzike i pjesme neka žena kaže da sviraci zasviraju i da cure malo poigraju. Nakon što se uz pjesmu odigralo kolo na ravno, netko rece: "Ajmo jedno kolo Garevljanku".
Poslije toga pjevaci pjevaju kod domacina a momci i cure ašikuju, a žene sa fenjerima odaju i gledaju tko sa kime ašikuje. Zatim neka žena kaže da sviraci još malo zasviraju da cure poigraju jer moraju ici ranije kuci.
Neka cura rece: "Ajmo jednu varalicu poigrat."Posle odigranog kola polazi se kuci. Momci idu svaki sa svojom curom, a žene sa fenjerima idu za njima.
Odlaze pjevaci, Marko se pozdravlja sa domacinom a Jozo ugovara svirace za svadbu.
KRAJ
Posavacka zdravica:
Živio gazda, imao vazda
Mesa, vina, rakije, dobre komšije
I ljudi vakije.
ma, i ovu su samo gluposti