Postoje brojne vrste laži, a jedna od njih je i manipulativna statistika koja se u posljednje vrijeme vrti u javnosti ne bi li se dokazalo nedokazivo, odnosno, da veliki dio Posavine i nije teritorij hrvatskog naroda.
U tu svrhu često se izdvajaju neke posavske općine bez uvažavanja cjelovitosti Posavine kao regije. Jedna takva manipulativna statistika, napravljena za općine Derventu i Modriču koje sada pripadaju R. Srpskoj, poručuje Hrvatima u Posavini kako su još i dobro prošli jer su im ostale općine Orašje i Odžak kao i dijelov općine Bos. Šamca.
Ako se moraju odre?i op?ina u kojima su bili za dlaku u manjini, nije navedeno po kojoj logici, ili pravednom principu, Hrvati bi trebali biti zadovoljni samo sa dijelovima op?ine Bos. Šamac i pored toga što popis stanovništva iz 1991. dokazuje hrvatsku ve?inu?!
Postoji samo matemati?ka i dijalekti?ka logika, sve ostalo je o?ito politikantska koja iz cjelovitog posavskog konteksta izvla?i sljede?u statistiku:
Nacionalni sastav stanovništva Nacionalni sastav stanovništva
op?ina Derventa, popis 1991. op?ina Modri?a popis 1991.
Ukupno: 56.489 Ukupno - 35.613
Srbi - 22.938 (40,60%) Srbi - 12.534 (35,19%)
Hrvati - 21.952 (38,86%) Bošnjaci- 10.375 (29,13%)
Muslimani - 7.086 (12,54%) Hrvati-9.805 (27,53%)
Jugoslaveni - 3.348 (5,92%) Jugoslaveni-1.851 (5,19%)
Ostali - 1.165 (2,08%) Ostali -1.048 (2,94%)
Upravo se statistika u ovom primjeru potvrdila kao super sredstvo za manipulaciju i to iz više razloga, ali zbog prostora navodimo samo dva najbitnija.
I.- Posavina je jedna cjelina koju ?ine op?ine Derventa, B. Brod, Odžak, B. Šamac, Modri?a, Grada?ac, Br?ko i Orašje. Slobodno možemo re?i kako Hrvati u distriktu mogu zaboraviti grad Br?ko, ali ne i hrvatska sela. Isto važi i za Grada?ac kojeg kontroliraju Bošnjaci ali ne i hrvatska sela koja su dijelom u F BiH, a dijelom u R. Srpskoj. Ipak, da bi uvidjeli stvarno pravo Hrvata, shodno naconalnom sastavu stanovništva u Posavini 1991., ozbiljan pristup ne bi smjeo iz posavske cjeline izdvajati samo dvije op?ine jer tako dobijeni rezultat ne odgovara istini niti joj služi. Istinit podatak nudi jedino zbrajanje stanovništva u kompletnoj posavskoj regiji.
Nacionalni sastav stanovništva Bosanske Posavine kao jedne jedinstvene regije, izražen u brojci i postotcima, a prema popisu iz 1991. godine, je sljede?i: Ukupan broj stanovnika 260.793, Hrvati 131,542 ili 51%, Srbi 77.723 ili 29%, Bošnjaci 32. 796 ili 12%
Bilo bi jako interesantno ?uti stav analiti?ara o ovoj cjelovitoj statistici koja nepobitno dokazuje pravo Hrvata na najve?i dio teritorija u Posavini?
II.- Ako autori izdvojenih statistika poznaju prošlost Posavine onda ne bi smjeli zanemariti ?injenicu da su komunisti u bivšoj YU izdvojili brojna hrvatska sela i administrativno ih pripojili op?ini Doboj ne bili tako uništili hrvatsku ve?inu u op?ini Derventa. To su o?ito uspjeli ina?e autori statistika ne bi zaobilazili ta sela koja su uvijek pripadala i gravitirala Derventi iz koje su partijskim dekretom istjerana.
Bez uvažavanja ove dvije navedene ?injenice svaka statistika je krezava i služi samo za dnevnopoliti?ke potrebe, ali ne i za ozbiljno teritorijalno razgrani?enje.
Maksimalisti?ka i minimalisti?ka politika, ili kompromis
Uvažavaju?i stvarnost koja je najve?im dijelom interes svjetskih mo?nika i u svijetu uvriježeno pravo vojne ?izme na ratno osvajanje, povratak cijele Posavine u hrvatske ruke nije realno ostvariv. Oni hrvatsko-bošnja?ki politi?ari koji mlataraju cijelom Posavinom tek su maksimalisti?ki manipulatori koji zavode hrvatski narod i udaljavaju ga od kompromisnog rješenja. Na drugoj strani manipulativni statisti?ari su minimalisti?ki manipulatori koji, zbog svojih uskih interesa, žele Hrvatima oduzeti i ono utješno legitimno pravo na, koliko-toliko, proširenu Posavinu. I jedni i drugi su sve samo ne na korist hrvatskog naroda i u Posavini i u cijeloj BiH.
Povratak raseljenih osoba
Mnogi se pitaju zašto je na izborima odaziv posavskih Hrvata nedopustivo malobrojan? Hrvatima iz Posavine, naro?ito onima koji su se odselili, može se opravdano uputiti kritika zbog sramotno malobrojnog izlaska na izbore što je poljedica nedopustivo slabe politi?ke zrelosti. Znamo, lakše je kukati nego li djelovati ali, svatko zna da lakše nije i bolje. Svi Posavci koji ne izlazi na izbore, ?ak ako su se i vratili u Posavinu, u stvari su institucionalno mrtvi i, pored toga što su sami sebi na štetu jer o njihovoj sudbini odlu?uju drugi, oni ?ine štetu i Hrvatima u Posavini i na nivou cijele BiH. Nanesena šteta je jako bolna Hrvatima koji izlaze na izbore i demokratskim sredstvima se bore za svoja legitimna prava. Dio odgovornosti za politi?ku nezainteresiranost posavskog glasa?kog tijela snose tako?er i hrvatske polit?ke stranke koje, sve do pred same izbore, nimalo nisu angažirane na animiranju posavskih Hrvata niti ih njihovi problemi interesuju.
Tako?er, mnogi se pitaju zašto je izostao zna?ajan povratak Hrvati u njihovu Posavinu? Iz istih razloga zbog koji se na svoja ognjišta ne vra?a ni ve?ina protjeranih Hrvata iz Središnje Bosne, Uskoplja, Rame i drugih dijelova BiH? Tu?a i ?esto nepijateljski raspoložena vlast druga dva naroda, ali i samo netolerantno okruženje, sigurno su jedan od bitnih razloga koji uzrokuju politi?ku i osobnu nesigurnost kao i slabe investicije u razvoj. U ovoj Prokletiji ve? je nebrojeno puta dokazano; jao onom tko ovisi o tu?oj dobroj volji.
Medjutim, za slab povratak Hrvata u BiH treba prvenstveno zahvaliti poltici Republike Hrvatske koja je domovnicama i pogodnostima mnogo toga u?inila da se prognani Hrvati iz BiH nakon rata ne vrate u svoje domove. Za razliku od europski sre?ene Hrvatske, ekonomskosocijalno nesre?ena BiH i izostanak poticaja, slaba su ponuda za masovniji povratak. Hrvatska je sebi iz BiH isisala prijeko potrebnu populaciju za opstanak i ekonomsku održivost. Za razliku od Srba iz Hrvatske, BH Srbi nisu od Srbije dobili takvu priliku ve? su se unutar BiH pregrupirali u jednu cjelinu (49% teritorija BiH). Najbolji dokaz ovoj tvrdnji su i sami Bošnjaci koji nisu imali u susjedstvu domovinu i zato ih je mnogo ostalo, a i danas se vra?aju, u svoje domove. Oni koji su završili u Amerci, Kanadi, Švedskoj i u drugim bogatim zeljama Zapada, tim Bošnjacima tako?er ne pada na pamet povratak u BiH.
Ako u Hrvatskoj postoji politi?ki interes za povratkom Hrvata u Posavinu onda bi se Lijepa naša morala više angažirati na povratku hrvatskih Srba koji su izbjegli iz Hrvatske i ostali u Posavini. Obostranom povratku Hrvata i Srba u svoje domove, na relaciji Hrvatska – Posavina / Posavina – Hrvatska, najviše bi mogli doprinijeti Ivo Josipovi? kao predsjednik Hrvatske i Boris Tadi? kao predsjednik Srbije. Politi?ki doprinos ovog predsjedni?kog dvojca morale bi ekenomskim i socijalnom zbrinjavanjem pratiti i Vlade obe zemlje. Naravno, službena Banja Luka i Mostar tako?er imaju dio svoje odgovornost bez koje se teško može realizirati obostrani povratk raseljenih. Osobna, politi?ka, pravna, ekonomska i socijalna sigurnost preduvjet su i za povratak i smanjenje nacionalnih tenzija. Ipak, do blagostanja i toleranicje ne može do?i dok se u BiH prethodno ne sprovedu poštene Ustavne reforme i, koliko je to mogu?e, pravedno teritrorijalno razgrani?enje na tri ili ?etiri federalne jedince. Pod naslovom „SREDNJA RAZINA – TRI KANTONA“ jako interesantno rješenje ponudio je mr.sc Željko Vuki?: http://www.posavski-obzor.info/komentari/srednja-razina-tri-kantona
Teritorijalna razmjena, Tre?i, i eliminacija bošnja?kog unitarizma
U projektu stvaranja hrvatskog entiteta Hrvati iz Posavine nisu, niti po svojoj brojnosti mogu biti, remetila?ki faktor ili klin raskola u BH hrvatskom korpusu. Doduše, kao i u svakoj drugoj hrvatskoj regiji, ima i u Posavini onih ?udnih prosarajevskih „Hrvata“ koji su glasni ali su ipak minorna manjina. Na kraju krajeva, dvije „hrvatske“ stranke u naru?ju bošnja?kih stranka tvore protivnike Tre?eg, (NS Radom za boljitak i HSP BiH), a nemaju sjedište u Posavini niti su na izborima od Posavaca dobili zna?ajan broj glasova.
Sarajevo ne želi ?uti za Tre?i i zbog toga svojom propagandom nastoji stvoriti animozitet me?u Hrvatima a naro?ito na relaciji Posavina – Hercegovina, i to navodnom direktnom izdajom Posavine od strane Hrvatske i Hrvata iz Hercegovine. Pri tome Sarajevo nikad ne spominje vlastitu izdaju i Posavine i Isto?ne Bosne sa Srebrenicom koja je tako?er u Republici Srpskoj. Eto, bošnja?ka elita više voli Hrvate Posavine nego li svoje izdane Bošnjake iz Isto?ne Bosne???!!! Oni Hrvati koji su se navukli na tu prozirnu sarajevsku propagandu, na žalost ima ih i štetno djeluju, pokazali su koliki je njihov IQ politi?ke inteligencije.
Pored toga što bi Tre?im i Bošnjaci dobili svoj entitet, u kojem se ne bi više iscrpljivali naguravanjem Hrvata, idealni protulijek bošnja?kom unitarizmu i akutnoj krizi u BiH bio bi dogovor Hrvata i Srba o razmjeni teritorija. Nije jasno zašto Banja Luka razmjenu teritorija poistovje?uje sa gašenjem Republike Srpske? Svi Hrvati koji teže ka Tre?em podržavaju opstojnost Republike Srpske.Tu nema dileme. Ali, s obzirom na porijeklo imovine, teritorijalni opseg RS ne bi smio biti nedodirljiv. Zašto se Banja Luka odri?e Srba iz Glamo?a, Drvara i Grahova? Zašto ih ne žele u R. Srpskoj? Zar navedeni Srbi i Hrvati iz Posavine ne bi bili sretniji ako bi razmjenom teritorija ve?ina njih završila u svojem jatu?
Apsolutna ve?ina posavskih Hrvata mogla bi se, uz odre?ene korekcije granica, ujediniti oko zemljovida priloženog u naslovu. U suprotnom, ako bi ve?ina njih bili maksimalisti koji bi za sebe tražila sve, Hrvati u Posavini ne?e dobiti ništa više nego što sad imaju. Na priloženoj karti su i vuk sit i ovce na broju. I Srbi imaju svoj koridor i Hrvati ve?i dio svoje Posavine. Za hrvatsko-srpsko rješenje - povijesni dogovor, prijateljstvo, i obostranu opstojnost - jedni moraju pobjediti aroganciju i maksimalisti?ko prisvajanje teritorija a drugi aroganciju i iluziju o maksimalisti?kom vra?anju svake vrbe.
Zbog pot?injenog položaja, bošnja?ko preglasavanje i institucionalna nejednakost u odnosu na Bošnjake i Srbe, BH Hrvati su u neravnoprvnom položaju i na državnoj i na entitetskoj razini. Zbog vlastite zaštite na nivou državne vlasti, BH Hrvati su jednim dijelom ovisni o suradnji sa Srbima. Takava ovisnost nema korektan cjenovnik a kada bi i postojao, zbog neravnopravnog statusa, ne bi se ra?unalo po njemu ve? bi sve bila stvar uvjetovane pogodbe. Po principu; odrapiš cijenu proporcionalno nemo?i o?ajnika. Zaboravlja se kako narod može preživjeti ako zažmuri na prošlost ali ne ako i zažmuri na budu?nost. Povijest je duga ali je budu?nost još duža. S nama ili bez nas.
To ovisi i o drugima i o nama. Ipak je najviše do nas samih. Svih Hrvata.
Ažurirano (Nedjelja, 23 Siječanj 2011 21:05)