ZABOLJELO me kad sam ispred Beogradske Arene Äula razgovor izmeÄ‘u dvojice Srba: "Jesi vidio, bre, suca Å¡to je lud?" I smijeh, gromoglasan smijeh dvojice Srba omotanih Å¡panjolskom zastavom. Kakav epilog, kakva sramota jedne zemlje, jednog naroda i jedne smotre. Zaboljelo me i kad sam vidjela naÅ¡eg izbornika kako napuÅ¡ta teren s rukama pokrivenim oÄima da ne vidi narod kako se povijest ponovila.
Da ne gleda Roka Ukića i Marka Tomasa, deÄke koji su nakon iskljuÄenja Popovića i GiriÄeka preuzeli kormilo naÅ¡e reprezentacije, da bi na kaju umjesto junaka ispali budale. Tko će od trojice "prvoklasnih" sudaca preuzeti odgovornost Å¡to se te 20-godiÅ¡njake bez ikakvog povoda i na krajnje nesportski naÄin udaljilo od zaslužene borbe za medalju?
Preskromno bi bilo reći kako je meÄ‘u naÅ¡im koÅ¡arkaÅ¡ima vladala tuga i nevjerica. Ono Å¡to sam u petak vidjela u Areni bilo je sve osim prvorazrednog natjecanja, kako su mi zaÅ¡titari isticali dok su na sve naÄine pokuÅ¡avali doprinijeti naÅ¡em debaklu diskreditirajući Äak i hrvatske novinare.
Zaboljelo je kad je Marko Popović, bijesan od nemoći izišao pred novinare i rekao da ne može podnijeti ovo što se upravo događa.
"Napravio sam tehniÄku jer sam sportaÅ¡ i neću nikome dozvoliti da me jebe u guzicu." - bilo je i viÅ¡e no dovoljno da ga ne poželite dalje ispitivati. A igrao je sjajno. Igrao je jednako kao i cijela naÅ¡a momÄad, kao i cijela naÅ¡a klupa. Kao i onaj mali broj hrvatskih navijaÄa koji kao da su u svakom trenutku bili na terenu, bolje reÄeno, na ratiÅ¡tu izmeÄ‘u politike i mizernosti ranjenih domaćina.
Vjerujte mi, najsramotniji Äetvrtfinalni ogled prvenstava unazad dugo vremena bio je daleko od svakog sporta. Jedino iole sportsko u svemu bila je igra naÅ¡ih momaka. Bili smo za klasu bolji, bili smo predobri da bi nam se to priznalo u srcu Beograda.
"Od samog poÄetka, otkad smo doÅ¡li u Beograd stvorila se atmosfera usmjerena protiv nas. OÄito je bilo previÅ¡e da se u Areni Äuju zvuci Lijepe naÅ¡e." - kazao je nakon utakmice naÅ¡ kapetan Nikola VujÄić. I doista, bilo je previÅ¡e. Bilo je previÅ¡e proživljavati horor zavrÅ¡nicu, dok je 19 tisuća ljudi iz petnih žila urlalo "Srbija, Srbija".
Pitam se, da li je to bio sprovod naše ili njihove košarke, ili pak otkazni rok trojice lopova.
Na žalost, ono što je pravedno ovdje ćemo teško dobiti.
"Gurnuo me, sudac je sve vidio. Kad sam uhvatio loptu nakon slodobnih bacanja udarao me po nogama." - kazao je Tomas. Malo prije nego Å¡to suci kao sluÄajno nisu vidjeli prekrÅ¡aje nad Tomasom, on je cijeli sretan poljubio svoje mirne ruke koje su nas dovele u vodstvo.
"SluÄajno" smo bez toga vodstva ostali, kao i Å¡to smo "sluÄajno" dvoranu napustili sa minus 16. Sramota.
Boli me i sam pogled na statistiku, na 48 njihovih i 12 naših slobodnih bacanja, na 37 naših i 14 njihovih prekršaja. Davno nismo imali priliku vidjeti takve bizarnosti, takvu nepravdu, ali i takvu krađu.
Tog trenutka možda su nam uzeli medalju, možda su nam na kratko uzeli i zdrav razum. No, nikada nam neće uzeti ono Å¡to naÅ¡i deÄki nose ispod dresa za koji su ih potezali.
Neka sada uživaju i neka ponovo, kao sluÄajno, zaborave da smo ih potukli. Mogu se i svi zajedno diÄiti parolom "Dobro doÅ¡li u zemlju koÅ¡arke", a mogu je i slobodno malo preinaÄiti. ÄŒisto da ostanu dosljedni sebi i svom velikom "uspjehu".
Preneseno sa index.hr portala
http://www.index.hr
U svom izvjeÅ¡taju s utakmice Slovenska novinska agencija (STA) navodi kako je sudaÄka trojka iz Italije, Ukrajine i Litve naÄinila "kraÄ‘u stoljeća".
"Hrvati su sami krivi za poraz, pobjedu su praktiÄki već imali u džepu, meÄ‘utim ono Å¡to su im napravili suci mirno možemo oznaÄiti kao pljaÄku stoljeća," stoji u izvjeÅ¡taju STA. Slovenska agencija navodi kako su suci s nizom Äudnih i sumnjivih odluka doveli Å panjolce do uvjerljive pobjede.