Pod svjetlima grada nije bilo sume ni na vidiku pa tako ni grancica niti ovako lijepih obicaja iz vaseg djetinstva ali je boric uvijek krasio gnjezdo i donosio radost…
Ja sam te dane cesto provodila kod bake ,istina daleko od Dervente, sa druge strane Save u toplinom okicenom bakinom domu gdje se okupljala cijela obitelj…Sjecam se da je djed navecer donosio snop slame po kojoj smo se mi djeca valaji,imalo je to neko znacenje samo sam pozabila
,davno je bilo....Nikada necu zaboraviti ni pucketanje i toplinu stare kamene peci u
koju smo ubacivali panjeve jer se vatra u noci na Bozic nije smijela ugasiti,vjerovalo se da to donosi nesrecu.Kicenje bora je baka uvijek prepustala unucima,znalo je tu biti i suza ,tko ce gdje staviti koju kuglicu a onda smo se svi skupa divili nasem remekdjelu. Ispod bora smo stavljali i jabuke bozicnice za svakoga po jednu a onda je cijela obitelj isla na polnocku.Na Badnjak se postilo do dolaska Bozica a onda peÄena purica, mlinci, Å¡unka, makovnjaÄe, orehnjaÄe i suhi kolaci…al se nekad dobro jelo bas.Zao mi je sto je sve to prohujalo s vihorom,sto vise nema ni djeda ni bake,sto moj ptic nikada nece upoznati te obicaje jer odrasta u nekoj drugoj sredini daleko od ostatka obitelji …
U mocvari nema tradicija,cudan neki narod,bitno im samo ice i pice i da je dar sto skuplji a o ostalom nemaju pojma,ma sve je to zbog vlage…